Newseum ili kako se Amerikanci odnose prema novinarima

posted in: Istočna Obala | 0

Proteklog vikenda smo posetili Newseum, jedan od mnogobrojnih muzeja kojima se može pohvaliti američka prestonica. Ponos grada Vašingtona su veličansveni Smithsonian muzeji, ima ih dvadesetak i ulaz je slobodan. Pored njih, postoji mnoštvo nezavisnih ustanova, poput Newseum-a – muzeja posvećenog novinarstvu. Na ruku nam je dodatno išla okolnost što je baš tada bio Dan muzeja, pa smo karte dobili besplatno. Jedino što treba da uradite jeste da se prijavite na sajtu, zatražite kartu koja vam stiže na mejl i odštampate istu. Jedna karta važi za dve osobe.

Newseum je moderna zgrada i odskače od antičke arhitekture grada. Od 2008. godine se nalazi na aveniji Pensilvanija, paralelno sa Nacionalnom alejom (National Mall), tik pored kanadske ambasade.

Na ulazu su nam ljubazno predstavili plan muzeja i predložili rutu kretanja.

Ispred ostatka Berlinskog zida

Silaznim pokretnim stepenicama stižemo do prvog odredišta. Jedan deo velikog hola je posvećen novinarskim izveštajima iz perioda pada Berlingskog zida. Tu se nalaze i deo samog zida i jedan od kontrolnih punktova koji je delio zapadnu od istočne strane Berlina. Nemam pojma kako su ove betonske grdosije uspeli da prenesu preko Atlantika, ali tu je, u muzeju. Tu valjda završe svi zidovi i betoni  koji se grade tamo gde im nije mesto.

Sledeće zaustavno mesto je 4D bioskop u kome se mogu pogledati kratki filmovi. Gledali smo 13-minutni film o pionirima američkog novinarstva. Posebno je zanimljiva priča o Nellie Bly, prvoj ženi koja se bavila istraživačkim novinarstvom i zarad verodostojnog izveštaja o radu mentalnih ustanova za žene i sama provela  neko vreme u istoj.

Prvi amandman

Po izlasku iz bioskopa, unutrašnjim panoramskim liftom stižemo do šestog nivoa, tj. samog vrha zgrade na kom se nalazi velika terasa i odakle se prostire pogled na aveniju Pensilvanija, Kapitol i ostale muzeje koji se nižu pored Aleje. Taj nivo je posvećen ljudskim slobodama, odnosno Prvom amandmanu američkog ustava (slobode veroispovesti, govora, štampe, okupljanja i peticije građana). Na istom nivou, svakodnevno se menjaju naslovne strane najpoznatijih novina u svih pedeset američkih država i drugih velikih svetskih sila.

Na petom nivou se nalazi soba posvećena novinarskim pisanijama iz perioda ubistva presednika Linkolna. U njoj se može pogledati film o ubici predsednika, Džon Vilks Butu, čiju glumačku popularnost u to vreme porede sa današnjom Džordža Klunija. Studentski protesti

Tu se nalazi i bioskop sa ogromnim, sto stopa širokim, ekranom na kom se smenjuju udarne vesti izveštavanja iz Vijetnama i najveća galerija u muzeju sa vestima koje sežu i do pet vekova unazad u prošlost kao i 300 istorijskih naslovnih strana. Studentski protesti ’60tih (Make some noise!)… Moderno opremljena sala sa velikim ekranima koji funkcionišu na dodir bavi se ispitivanjem javnog mnjenja. Na ekranu se smenjuju vesti sa Twitter-a, Facebook-a i YouTube-a, a posetioci mogu da izraze stav o nekom aktuelnom događaju ili pojavi.

Poseban deo je posvećen ratnom izveštavanju. Kao muzejski eksponat su izložili reportažno vozilo američkih novinara izrešetano mecima. Odmah pored je postavljena probušena tabla sa raskrsnice za glavne jugoslovenske gradove, kao i imena novinara stradalih tokom rata u Bosni i na Bliskom istoku.

Balkanska pravila

Čitava strana zida je ispisana imenima reportera, fotografa, urednika, oko 2 000 njih čiji je život prekinut dok su radili svoj posao… Sa razglasa javljaju da se muzej uskoro zatvara, a mi sedimo na klupici naspram slika tih ljudi i nemo gledamo njihova lica…

Izveštač sa terena

Brzinski smo zavirili i u ostale kutke muzeja. Zanimljiv je deo gde posetioci muzeja i sami mogu da se nađu u ulozi reportera, stanu pred kameru i izveštavaju o čemu god hoće. Zatim, prostorija sa slikama dobitnicima Pulicerovih nagrada, ostala bih tu satima… Ka izlasku iz muzeja ispraćaju nas izložbe o slavnim psima američkih predsednika. 🙂

Bez ikakve želje da poredim američke i srpske novinare, što je gotovo nemoguće jer potiču iz dva različita sistema i rade u potpuno drugačijim uslovima, mogu samo da izrazim duboko poštovanje i divljenje tim ljudima koji su često rizikovali i živote ne bi li običan svet spoznao istinu.

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.